ZETA

Rijeka Zeta je najtipicniji predstavnik kraske hidrografije i pojedinacno vodom najbogatija rijeka Crne Gore, poslije Bojane, ali sa velikim oscilacijama vodostaja. Ona je i najveca rijeka ponornica, sa najvecim padom na podzemnom profilu ( visinske razlike od 563m) i najbolje iskoriscenom hidroenergijom. Hidrogeoloski ona se sastoji iz Gornje i Donje Zete i podzemnog toka (oko 4km) kroz krecnjacku pjesivacku precagu Povije, izmedju njih. Nastaje iz vise vrela sa sjeveroistocnog krecnjackog oboda Niksickog polja.

Donja Zeta nastaje od jakog vrela Glava Zete. Duga je 35 km. Njena vodna snaga iskoriscena je sprovodjenjem veceg dijela voda Gornje Zete tunelom na turbine XE "Perucica" i manjih hidroelektrana na Glavi Zete i Slapu Zete.

Dolina Zete ili Bjelopavlicka ravnica postepeno se siri od Glave Zete, pa je siroko otvorena prema Podgorickoj kotlini i prodoru submediteranske klime. Dolina je plodna, bogata vodom i pogodna za navodnjavanje. Ona je u cjelini zelena, pejzazno raznovrsna, bogata vocarskim i vinogradarskim kulturama, travnom vegetacijom i forlandima uz rijeku koja ovom dolinom vijuga . U taj pejzaz uklopljeni su nizovi seoskih naselja, saobracajno solidno povezanih, a u sredisnjem dijelu su varoska naselja Danilovgrad i Spuz.

Stoga, i pored razvijenih privrednih aktivnosti i naseljenosti dolina Zeta je dosta ocuvane prirode, mozaicnih pejzaza, vrlo ugodne klime, odlicnih uslova za poljoprivredu, i u cjelini najpitomiji i najljepse komponovani kontinentalni predio Crne Gore.

Na pocetku ove pitome doline su izvorisna celenka Glave Zete i Slap Zete, bucna vrela i hidroelektrane u procjepu visokih krecnjackih odsjeka, te predstavljaju visokoatraktivan i vrlo vrijedan rekreativno-turisticki lokalitet. Nad njim nadmocno dominira, sa litica Ostroskih greda, pecinski manastir Ostrog, spomenik kulture od izuzetnog znacaja i najznacajniji kultni spomenik i duhovno saboriste crnogorskog i hercegovackog naroda.

Pored Zete, po odlikama Kraske hidrografije poznatija je RIJEKA CRNOJEVICA.

Nastaje od vise kraskih izvora, medju kojima je najznacajnije vrelo Obodska pecina. Duga je 12 km, spustena i pri visim vodostajima Skadarskog jezera sasvim je potopljena. Njena vrela se hrane vodoma koje se sakupljaju u Cetinjskom polju i pri dnu polja se gube u ponore.