- BOJANA-

Sve crnogorske rijeke Jadranskog sliva ulivaju se u Skadarsko jezero, a iz jezera kao velikog sabiralista prelivaju se Bojanom u Jadransko more. Duga je 42 km, a od toga jednom trecinom tece preko albanske teritorije, a sa dvije trecine toka tece kao granicna, vodom bogata i plovna ravnicarska rijeka, ostavljajuci ostrvo Ada na nasoj strani. Bojana je rijeka velikih saobracajnih mogucnosti, narocito za turisticki saobracaj, ali i velikih ogranicenja zbog toga sto nije u cjelini nasa nacioalna rijeka. Na samom kraju Velike ulcinjske plaze ulijeva se rijeka Bojana u more u cijoj delti se nalazi Ada Bojana koja je prirodna granica izmedju Crne Gore i Albanije. To je jedno od najpoznatijih odredista za nudiste u ovoj zemlji jer je cjelokupna Ada zastitni znak nudistickog turizma. Posebno su zanimljivi riblji specijaliteti u ovom kraju, posto je rijeka Bojana poznata po izvanrednoj autenticnoj ribi i narocito po jeguljama koje na Adi spremaju na nekoliko originalnih nacina.

ZETA

Rijeka Zeta je najtipicniji predstavnik kraske hidrografije i pojedinacno vodom najbogatija rijeka Crne Gore, poslije Bojane, ali sa velikim oscilacijama vodostaja. Ona je i najveca rijeka ponornica, sa najvecim padom na podzemnom profilu ( visinske razlike od 563m) i najbolje iskoriscenom hidroenergijom. Hidrogeoloski ona se sastoji iz Gornje i Donje Zete i podzemnog toka (oko 4km) kroz krecnjacku pjesivacku precagu Povije, izmedju njih. Nastaje iz vise vrela sa sjeveroistocnog krecnjackog oboda Niksickog polja.

Donja Zeta nastaje od jakog vrela Glava Zete. Duga je 35 km. Njena vodna snaga iskoriscena je sprovodjenjem veceg dijela voda Gornje Zete tunelom na turbine XE "Perucica" i manjih hidroelektrana na Glavi Zete i Slapu Zete.

Dolina Zete ili Bjelopavlicka ravnica postepeno se siri od Glave Zete, pa je siroko otvorena prema Podgorickoj kotlini i prodoru submediteranske klime. Dolina je plodna, bogata vodom i pogodna za navodnjavanje. Ona je u cjelini zelena, pejzazno raznovrsna, bogata vocarskim i vinogradarskim kulturama, travnom vegetacijom i forlandima uz rijeku koja ovom dolinom vijuga . U taj pejzaz uklopljeni su nizovi seoskih naselja, saobracajno solidno povezanih, a u sredisnjem dijelu su varoska naselja Danilovgrad i Spuz.

Stoga, i pored razvijenih privrednih aktivnosti i naseljenosti dolina Zeta je dosta ocuvane prirode, mozaicnih pejzaza, vrlo ugodne klime, odlicnih uslova za poljoprivredu, i u cjelini najpitomiji i najljepse komponovani kontinentalni predio Crne Gore.

Na pocetku ove pitome doline su izvorisna celenka Glave Zete i Slap Zete, bucna vrela i hidroelektrane u procjepu visokih krecnjackih odsjeka, te predstavljaju visokoatraktivan i vrlo vrijedan rekreativno-turisticki lokalitet. Nad njim nadmocno dominira, sa litica Ostroskih greda, pecinski manastir Ostrog, spomenik kulture od izuzetnog znacaja i najznacajniji kultni spomenik i duhovno saboriste crnogorskog i hercegovackog naroda.

Pored Zete, po odlikama Kraske hidrografije poznatija je RIJEKA CRNOJEVICA.

Nastaje od vise kraskih izvora, medju kojima je najznacajnije vrelo Obodska pecina. Duga je 12 km, spustena i pri visim vodostajima Skadarskog jezera sasvim je potopljena. Njena vrela se hrane vodoma koje se sakupljaju u Cetinjskom polju i pri dnu polja se gube u ponore.

Moraca-rijeka velikih kontrasta

Moraca je jedna od 3 najznacajnije crnogorske rijeke.

I ona je tipicna planinska rijeka, ali je jedina planinska i ravnicarska. I izvoriste joj je nadvisilo druge rijeke. Nalazi se na visini od 1 650 m ispod vrhova Kapa morackih.

Duga je 97 km, a uliva se u Skadarsko jezero na 6 m nadmorske visine, pa ima izuzetno veliki prosjecni pad, i najveci prosjecni proticaj, poslije Bojane, racunajuci sa Zetom, koja joj je pritoka.

Ona je i najduza crnogorska rijeka Jadranskog sliva. Prima veci broj manjih i brzih planinskih rijeka pa ima veliki hidroenergetski potencijal, ali i cistu i kvalitetnu vodu I klase kvaliteta u gornjem i srednjem toku. Tome svakako doprinosi mala naseljenost i nepostojanje industrijskih zagadjivaca. Ona je, dakle rijeka velikih kontrasta, kao i njena dolina i dolina desne pritoke Mrtvice.

Dolina Morace ima zastupljene sve dolinske oblike na uzduznom profilu. U gornjem dijelu doline smjenjuju se naizmjenicno duboka kotlinasta prosirenja koja se zovu Gornja i Donja Moraca i klisure izmedju njih i Rovca duz doline Mrtvice, desne pritoke. U srednjem dijelu dolina se suzava u impozantni, 38 km dugi i do 1 000 m duboki kanjon Platije. Po izlasku iz kanjona klisura se postepeno siri i dolina postaje ravnicarska.

Izvanredna komunikativnost polozaja Morace omogucila je najbolju saobracajnu vezu izmedju juznog i sjevernog dijela Crne Gore postojecim magistralnim zeljeznickim i drumskim saobracajnicama. Turisticke mogucnosti doline Morace vezuju se, uglavnom, za visoko atraktivne i impresivne prirodne motive kanjona Platije i doline u cjelini, za manastir Moracu, spomenik kulture od izuzetnog znacaja i za arheoloske i speleoloske lokalitete, a njihovo koriscenje danas se iscrpljuje tranzitnim i izletnickim oblicima turizma

Rijeka Moraca je zajedno sa Ribnicom sinonim Podgorice i najveca gradska rijeka!
Moraca dubokog korita, velikih stijena, bijelih oblutana, pecina i rapa... Pjevali su joj mnogi pjesnici, izucavali mnogi naucnici...
Kanjon rijeke Morace ili popularno kanjon Platije, lociran je na oko 30 minuta voznje od Podgorice na putu prema Kolasinu. Osim prirodne ljepote kojom raspolaze posjeduje i kulturno-istorijski znacaj jer se nalazi u blizini poznati Manastir Moraca koji datira iz 13. vijeka, ali sportsko-rekreativni potencijal (free climbing i dr.). Duzina kanjona je 35 km, dok mu dubina doseze do 1000m.

- P I V A -

Piva je kao i Tara brza, bistra, i vodom bogata planinska rijeka, sa dubokom kanjonskom dolinom. Istina, ona nije tog nivoa atraktivnosti i reprezentativnih prirodnih vrijednosti, ali je po necemu slozenija i osobenija.

Sliv Pive uvucen je izmedju najvisih crnogorskih planina. Sa desne strane su Sinjajevina, Durmitor i Pivska planina, a sa lijeve Lola, Vojnik, Golija, Bioc, Volujak i Maglic.

Piva je u stvari rijecni sistem sastavljen od vise manjih rijeka pa je ona i slozena i viseimena rijeka. Nominalno ona nastaje od jakog kraskog vrela Sinjca, poznatijeg kao Pivsko oko. Od Vrela do spajanja sa Tarom na Scepan polju duga je 33 km. Na tom dijelu ima kanjonsku dolinu, duboku oko 1000 m. Izgradnjom XE "Piva" ( 9 km prije usca) potpoljeni su i kanjon i glavno vrelo. Sada se u jezero uliva Komarnica, pa se sada cesto, pored stvarne duzine Pive (33km) nazivom Piva imenuje citav rijecni sistem, dakle i njene pritoke: Komarnica, Pridvorica, Bukovica, Tusinja i Bijela.

Komarnica je najatraktivnija i najosobenija rijeka u slivu Pive. Rijeka je duga 48 km, a oko 30 km doline je kanjonskog oblika. U gornjem dijelu dolina je nesto sira i u toku glacijacije niz nju se iz Dobrog dola spustao veliki komarnicki lednik, do Poscenja, gdje je natalozio ceone morene i obrazovao terminalni basen u kojem su zaostala dva manja Poscenjska jezera.

Poslije prijema Grabovice rijeka iz sjevernog pravca povija prema sjeverozapadu i ulazi u najdelikatniji dio svoje doline - u kanjon Nevidio.

RAFTING
TARA – SUZA EVROPE

Rijeka, koja je cijelim svojim tokom pitka, pruzice vam nezaboravne trenutke i jedinstven osjecaj tokom RAFTINGA. Ovdje, u ovom kanjonu, u njegovom okolisu, jedino nema nestasice prirode. Tu ce te sresti i kuce, ostatke vodenica, manastira, ali i cobane i mlade srne, koje piju vodu na svom vodopoju. Tu su izvori, bijeli kao snijeg i nebo plavo kao lan, livade, ocuvana autenticna sela, manji i veci pristani, luke, stajalista za splavove i splavare, voda kao suza cista, i flora i fauna, od koje ce vam zastati dah.

Covjek i priroda

Brzina zivota, kojom je covjek prinudjen da zivi u danasnje vrijeme, otudjuje ga od prirode i on zaboravlja da pripada njoj, a ne ona njemu. Zaboravlja da mi nijesmo vlasnici svjezine vazduha i bistrine vode, da stjenoviti vrhovi, flora, fauna i covjek, svi pripadaju istoj porodici. Ljudska vrsta, naprotiv, najveci dio svog vremena provodi u unistenju ili unistenoj prirodi, stvarajuci prljav vazduh, i kao da ne opaza sta udise, kao ni buku, koja mu vrijedja usi…Tara citavim svojim tokom i pored jakih bujica i brze vode ima svoj prepoznatljivi mir, nesto sto nam svima nedostaje i za cim tragamo cjelog zivota. Spustajuci se niz Taru, mi se vracamo svom pocetku, lakse ga razumijemo i kada dodjemo do kraja rijeke, nikada ne zaboravljamo predjeni put…

Tara i Rafting

Jedino raftingom moze se otkriti anatomija kanjona i njegov cjelokupni rukopis. Samo tako moze se vidjeti ono sto treba da se vidi, car i draz ovog izobilja. Splavarenje svemu tome daje novu dimenziju intimnog druzenja sa cistunstvom prirode. Svaki novi kilometer, ponekad i metar, na toj stazi, druga je nijansa, drugi prizor i drugi izazov.

To je najljepsi i najatraktivni nacin da se vidi i oseti ova ljepota i da se uziva u blagodetima, koje je priroda stvorila.Po stepenu atraktivnosti za rafting, Tara je dobila ocjenu 4 cime se priblizila Koloradu i drugim najatraktivnim svjetskim rijekama, cija je kategorizacija 5. To znaci da po atraktivnosti i avanturi, koju moze da pruzi, spada u rang vrhunskih svjetskih rafting rijeka.

RAFTING sa gumenim camcima u ponudi je vecine agencija. Aranzmani su jednodevni, dvodnevni, i trodnevni a duzina RAFTINGA od 15 do 85 kilometara. Na visednevnim putovanjima Tarom, uzivacete u njenim lukama, kampovima netaknute prirode, nocima punim zvijezda i hukom koji ce vam uljepsati snove.

Polazi se sa Splavista, odakle se vide vodopadi Ljutice, most na Tari (165 m visok), stari Rimski prolaz, Lever Tara, a onda vas cekaju podivljali bukovi Funjicki i Bijele ploce, proci cete Misovo vrelo, gdje je kanjon najdublji (1100 m), ispod vrha Curevac (1650 m), vodopada rijeke Drage i Radovan luke. Dio koji potom slijedi, ljepotom prirode i snagom brzaka zaustavlja dah - Tepacki bukovi, kanjon Susice, Bailovica sige (jedinstven vodopad) i Brstanovicki bukovi. Splavarenje se zavrsava kod Scepan polja. Jednodnevno splavarenje od kampa Brstanovica do Scepan polja, u duzini od oko 18 km traje 2-3 sata. Na ovom najkracem ali i najuzbudljivijem dijelu kanjona, najveca je visinska razlika izmedju polazista i cilja (pad vode). U ovom dijelu, nailazi se na 21 brzak (buk) od ukupno 50 koliko ih je na Tari. To su Brstanovicki, Pecine, narocito opasan buk Celije, Vjernovicki…Rucak ili vecera, zavisno od izabranog programa, organizuje se u prirodi, pored rijeke, gdje mozete probati specijalitete ovog podneblja: skorup, sir, jagnjetinu i hljeb ispod saca.

Niz Taru se spusta sa specijalnim camcima, radjenim za divlje vode, a osam nezavisnih komora cine ih potpuno sigurnim. Svaki putnik je snabdeven pojasom za spasavanje, a djeca i kacigama za glavu. U slucaju kise, na raspolaganju su ogrtaci. Kroz sve ove pustolovine i upoznavanje sa Tarom, vodice vas vjeste ruke gorstaka, koji poznaju svaku stazu i kamen, pa cete se u svakom trenutku osjecati bezbedno.

O kanjonu

Kanjon Tare je sunovrat u dubinu zemlje, brazda okomito i duboko usjecena izmedju visokih planina, jedna od najdubljih, rijecnom erozijom nastalih, provalija u svijetu, najdublji kanjon u Evropi i jedan od najljepsih u svijetu. Duzina Tare je 144 km, nastaje od Opasnice i Veruse, a sa Pivom od Scepan polja gradi Drinu. Kanjonska dolina duga je 78km i visoka preko 1300m. Sve ovo opisano vidjeti svojim okom, znaci vratiti se u nesto drago i duboko, biti u pohode onome sto je rijetkost i nezaboravan duhovni dozivljaj. Ovaj san, koji jednom dozivite, uvijek ce se vracati u najljepsim slikama u vasem zivotu….TARA VAS CEKA.

RIJEKA TARA

U ambijentu cudesnih sunovrata, ispod okomitih strana dubokih i preko hiljadu metara, probijajuci se izmedju planina Bjelasnice, Sinjajevine, Ljubisnje i Durmitora, tece jedna od najljepsih crnogorskih rijeka, TARA. Kao usjecena brazda izmedju planinskih vrhova tece bistra planinska rijeka, a njene vode, s vremena na vrijeme, sacinjavaju divne pejzaze sa pitomim i plodnim dolinama na kojima su njive, vocnjaci, gajevi i pasnjaci na kojima pasu stada ovaca i koza, nerijetko zajedno sa divljaci, kojom je puna dolina i kanjon rijeke. Tece i protice dalje kroz ambis nad kojim u pravoj vertikali strce borovi samotnjaci koji iznicu, reklo bi se, iz same kamene litice, sunovracene u dubini ambisa ovoga znamenitog kanjona. Tece, i kao da se krije od zaljubljenih pogleda u njene brzake, u njen kamen koga je ona sakrila ispod sebe, a koga nam otkriva njena cista i bistra voda. I putuje Tara i kao da trazi nekog nevinog i cistog, sebi slicnog, kome ce da se bez pogovora preda. Tako lijepa i cista citavim svojim tokom, natjera zaljubljenog covjeka da je tepajuci nazove SUZA EVROPE.

Kanjon Tare, kao jedinstvena pojava po svojoj dubini od 1000, a mjestimicno i 1300 metara, svrstava se odmah iza Velikog kanjona rijeke Kolorado u SAD. Tara, koja na svom kraju cini sastavnicu Drine, ima tok dug 150 kilometra i najduza je crnogorska rijeka. Na dijelu toka kroz nacionalni park Durmitor, Tara ima prosjecan pad od 3.6 m/km, uslijed cega postoje brojni vodopadi - bukovi i brzaci koji svojom jedinstvenom pojavom upotpunjuju ambijent CRNOGORSKOG KOLORADA. Citavim tokom Tara dobija znacajne kolicine vode od brojnih vrela i nekoliko pritoka. Najvaznije pritoke na lijevoj strani su joj Ljutica i Susica, a najvaznije desne pritoke Vaskovaska rijeka i Draga. Medju njima je svakako najpoznatije vrelo Bajlovica sige, izvor na lijevoj obali Tare, izdasnosti vise stotina litara u sekundi, kod koga se voda koja izvire iz jezera u pecini Bucavica stropostava u Taru sa visine od preko 30 i na duzini od oko 150 metara. Od mnostvo osobenosti Tare posebno mjesto zauzimaju njeni bukovi. Huk nekih vecih bukova se cuje i na samim ivicama kanjona. Od preko 40 bukova najpoznatiji su Djavolje lazi, Sokolovina, Bijeli kamen, Gornji i Donji tepacki buk i dr. Zbog kvaliteta svoje vode i jedinstvenog eko-sistema, Tara je 1977. godine uvrstena u program “Covjek i biosfera“ i upisana u ekoloski rezervat biosfere Svijeta, cime je zasticena medjunarodno usvojenom konvencijom.

Flora rijeke Tare je uspjela da sacuva brojne vrste biljnog svijeta koje vode porijeklo jos iz daleke proslosti. I ono sto je najinteresantnije, mnoge od ovih vrsta su uspjele da sacuvaju svoja iskonska obiljezja karakteristicna za daleku proslost. Tako u dolinama Tare mozemo sresti sacuvane pojedine vrste tercijalne flore iz ledenog doba. Osim ovih vrsta, biljni svijet u kanjonu se karakterise sumama razlicitih vrsta: cera, jasena, bukve, crnog jasena i breze. Veliki dio kanjona obrastao je pojedinim stablima cetinara, a medju njima posebno mjesto zauzima crni bor. Najinteresantniji oblici crnog bora su oni koji su pricvrsceni zilama za golo kamen-liticu i nadneseni nad sami ambis. Ali, najpoznatiji lokalitet gdje crni bor izgradjuje prasumsku zajednicu, nalazi se u kanjonu, na mjestu zvanom Crna poda. Crna poda su proglasena za strogi prirodni rezervat. Tu su borovi visoki i do 50 metara, a dosezu starost i do 400 godina. Masivi kanjona pruzaju izvanredne uslove za zivot divokoza. To neposredno susjedstvo planine i kanjona, pruza mogucnost sezonskih kretanja, zimi sa hladnih visina u zupske kanjone, a ljeti obratno, iz kanjona prema vrhovima Durmitora. Divokoza je, inace, stanovnik planinskih visina i strmina i lako se krece po kamenjarima stijenama i planinskim kanjonima. Osim divokoze, kao redovni stanovnici kanjonski prostora javljaju se srna i divlja svinja. Tara je bogata i ribom. U njenom slivu zivi pastrmka potocara, mladica, lipljen, klijen, skobalj i dr.U mjestu Djurdjevica tara nalazi se veliki most, cija je gradnja pocela 1938. a zavrsena 1940. godine. Ovaj most je vremenom postao jedan od simbola ove rijeke. Iako sagradjen ljudskom rukom, svojom idealnom linijom koja kad se posmatra iz visine izgleda kao jedna od Tarinih krivina na njenom dugom putu, uklopio se u ovaj prirodni ambijent kao da je i on sam gradjen mocnim prirodnim uticajima. U toku Drugog svjetskog rata je srusen da bi 1946. ponovo bio obnovljen. Duzina mosta iznosi 154 metra, a na najvisocijem luku dostize visinu od 135 metara od Tarinih obala.

Izlet na pojedina mjesta na samim ivicama kanjona, predstavlja poseban vizuelni dozivljaj, jer se radi o mjestima sa kojih se pruza velicanstven pogled. Od njih nekoliko posebno treba izdvojiti Curevac (1625m). Sa ovog mjesta sa jedne strane vidimo panoramu Durmitora, a sa druge kanjon Tare u kome vijuga rijeka usjecena u kamene litice. Sa Curovca je divan pogled na zivopisno selo Tepca, sa kucama i bastama razasutim u prosirenju kanjona. Ako na vrhu Curovca zadrzite dah i oslusnete, cucete sum Velikog buka sa dubine od preko 100 metara. Mjesto na kom se osjecaju snazne pozitivne vibracije i sa kog ce te uvijek otici opusteni i zadovoljni sa nezaboravnim iskustvom. Tu su jos i Tmora, udaljena samo oko 7km od Zabljaka, do kojih dolazite kroz predivnu prasumu i osjecate iskonski mir i savrsenstvo i ljepotu citave okoline. Pored svih ovih pogleda prolazicete kroz predivna sela, vidjeti stare seoske mostove na Tari, upoznati njihove stanovnike i nacin kako su se sazivjeli sa rijekom. Preko svega toga naucicete da postujete i razumijete prirodu i njene blagodeti.
Sve ove ljepote i znamenitosti Suze Evrope ne znace nista dok bar jednom ne osjetite hladnocu i ukus ciste vode tarske, dok ne cujete huk njenih brzaka ili uzivate u pogledu sa litica njenog kanjona. A kad se sve ili bar dio toga dozivi, ostaje se vjecno zaljubljen u Taru.

IGRE VODE NA DURMITORU

Na podrucju Durmitora su izrazene razlicite hidrografske pojave, a neke od njih predstavljaju pravu prirodnu rijetkost. Na to su posebno uticali klima, vegetacija, reljef kao i geološki i tektonski sklop same planine. Tako na ovom prostoru srecemo kanjonske rijeke, rijeke ponornice, kraska vrela, ledene pecine, ostatke glecera, glacijalna jezera u cirkovima, valovima i na morenima i dr. Jezera na Durmitoru, izvori, kraske rijeke ponornice spadaju medju najljepse dragulje planine. Osim jezera, posebno su znacajna vrela koja se javljaju kao stalna i periodicna. Od stalnih, najpoznatija su vrelo Ljutice, Bijele vrela i Bajlovica sige u kanjonu Tare, te Dubravka i Crno vrelo u kanjonu Pive. U rasjedima durmitorske visoravni rijeke su izdubile impozantnu mrezu kanjona. Cudesnu ljepotu kanjona Susice, kao i da nijesu dotakli pogledi i znatizelja mnogih ljubitelja fenomenalnih prirodnih rijetkosti Durmitora. Na potezu od lednickog cirka do ulaska u kanjon Tare, formirao se cudesan pejzaz, pravi mozaik rijetkosti i oblika reljefa. Donji, uzani dio kanjona je probojnica rijeke Susice sa strmim, borom obraslim rubovima. Kao rijetkost se javlja rijecno Susicko jezero nastalo prirodnim odredjenjem rijecnog toke Susice. Kanjon se u gornjem toku nastavlja i zavrsava najimpresivnijim cirkom – Skrkom. Na dnu cirka, dubine preko osamstotina metara nalaze se dva skrcka jezera, Malo i Veliko. Inace, ova rijeka ponornica od svog uvira u rijeku Taru, nekoliko puta uvire i gubi se u podzemlju. Tok, odnosno kanjon Susice, dug je 14 km, izvire na oko 1300 m /nm. a uliva se u Taru na 512 m/nm.

U velikim loncima glecerskih rijeka formirao se i veliki broj jezera glecerskg porijekla. U tom smislu, neponovljivu vrijednost i privlacnost Durmitora cine dvije vodene povrsine Crnog jezera – Malo i Veliko, spojene jezerskom uzinom zvanom Struga. Smjesteno ispod gorostasnog Medjeda, kao cuvara i zastitnika, zaodjenuto je gustim cetinarima koji se zajedno sa Medjedom ogledaju u njegovim modro zelenim dubinama. S proljeca, kad se snijeg pocne topiti, ispod njega izbije snazno vrelo Celine, bučno se stropostavajuci bijelim slapovima u jezero. Ovaj prirodni fenomen javlja se u vidu jakih izvora sa cela Malog jezera iz podnozja Medjeda. Kako su geolozi pokazali, Medjed u svojim njedrima krije podzemna jezera koja se pune od velikih kisa i od velikih otapanja snijega. Pa, kad se posle nekog vremena napune, iz njih podzemnim kanalima pokulja voda koja se zatim pojavljuje u vidu vodopada iznad Malog jezera, koji huceci i pjeneci stvaraju veliku buku koja se cuje nadaleko.

U narodu za ovaj fenonomen kazu «pukle celine». U stvari, kad voda iz podzemnih jezera kanalima potece prema jezeru, potiskuje ispred sebe vazduh koji kad izadje na povrsinu prelazi u pucanja. Ali tu se voda ne zaustavlja. Krecuci se podzemnim putevima ispod masiva Durmitora, pojavljuje se kod mjesta Dubrovska, ulivajuci se u rijeku Komarnicu u vidu tzv. Dubrovackih vrela. To su jaka vrela kojima otice velika kolicina vode iz Malog jezera, tako da se njegov nivo smanjuje za desetak i vise metara. U vrijeme susnih perioda i kada celine stanu, voda iz Velikog prelazi u Malo jezero, ali kako je poniranje vode u Malo vece od dotoka u njega, ponovo dolazi do opadanja njegovog nivoa. Za razliku od vode u Malom jezeru, ispitivanja su pokazala da voda u Velikom Crnom jezeru ne ponire. Kada se usled celina Malo jezero napuni vodom, voda iz njega se preliva u Veliko koje se takodje puni i vodom iz Mlinskog i drugih potoka koji se ulivaju u njega. Kada se cijelo jezero napuni do vrha, otice otokom koja se zavrsava ispod Zabljaka gdje ponire i ponovo se pojavljuje u kanjonu Tare, prolazeci ispod korita ove planinske ljepotice i sa njene desne strane praveci tzv. Bijela i Crna vrela.